Ima tu u blogosferi nesto dragih ljudi. Posebno dragi su mi ocevi koji se bore za svoju djecu. Mogu vam  reci da o toj temi nisam nikada razmisljala, dok mi se i samoj nije desila u blizim krugovima. Nazalost ima zena kojima poslje rastave, rastanka, narastu ocnjaci (ako nisu vec i prije). Odjednom je bivsi: alkoholicar, rasturac, nis koristi. Lovi se svaka mogucnost da ga se ocrni, oblati...Uz sve to bude jos i podrzavana od raznoraznih udruga u kojima predsjedavaju feministice (citaj:ispijacice krvi), od njih dobiva trening, razvija se u azdaju koja ne preza ni pred cim. Naravno, u sve to se onda uvlace i djeca, treba i njih cijepit protiv Oca. Treba im isprat mozak. Kad vec nejde elektrosokovima, a onda ce se probat britkim jezikom nedodirljive majcice i njene familije. Tretman cini cuda....nazalost...A sve se vrti oko alimentacije. Kako izvuc sto vise para, a da djeca imaju sto manje oca.

Ovim postom ne zelim obratiti paznju na nas, kao familiju. Necu sebe ni spominjati. Ja sam nevazna. Zelim obratiti paznju na ulogu oca . Na jednu vaznu ulogu u zivotu svakog djeteta. U ovom post glavnu ulogu igra moj muz.

Preskacem vezu, vjencanje i ostale nevazne stvari...Vec za vrijeme trudnoce me nosio na dlanu...Mazao mi trbuh raznim pomadicama, da mu budem ljepa i poslje poroda ;) Cekao na svaki pomak bebice, naslanjao usi nebili sto cuo...Naravno da je bio i pri porodu prisutan, oba  puta. I pupcanu vrpcu je prerzao i klinke prvi u rukama drzao . Suze su mu curile niz lice, ljubio me i zahvaljivo na najljepsem poklonu. Ni kod kuce se nije nista promjenilo. Svaki slobodan trenutak koji je ulovio, rado je provodio sa svojim curama. Mjenjao pelene, hranio, kupao. Isli smo zajedno u duge setnje, kasnije na igraliste, bazene...Ni mama nema uvjek zivaca za sve, u tim slucajevima je preuzimao ulogu i vodio duge razgovore. Dijelio savjete, smirivao duhove. Cure su sa njim naucile voziti bicikl, stale na prve role, skije...Daju mu isto paznje koliko i meni, pitaju za savjet. Jer koji puta je tatin savjet i podobniji. Igrati se sa mamom nije isto ko i sa tatom. Po koji put im treba malo lude, neobuzdanije divlje. Muski humor, skakljanje, vristanje,...Sve to utjece na njih, na njihov razvoj, na emocije...Potrebne su im obje strane. 

Ovim putem se zahvaljujem svome muzek sto je meni velika potpora u odgoju djece i njima divan tatek. Cure ga obozavaju.

P:S:  U slucaju mog razvoda (jer covjek nikad nezna sta ga ceka), ako prolupam i pocnu mi rasti ocnjaci, vas molim da ovaj post iskoristite protiv mene...jer nije vazan nas odnos, vazan je odnos djece sa oba roditelja!!!